natpis govori sam za sebe…..

pistacija i jagoda…………………

Zvonimirova ulica, Zagreb

detalj s kave………….

natpis na početku Strossmayerovog šetališta: Volim ovu ulicu

kupanje u fontani

ručak…..

trešnja na poklon…za ljepši dan

apsolutno zaljubljena u hortenzije

ps. na slikama se ne može zabilježiti divan miris lipa koji prožima cijeli grad

Samo nekoliko fotografija sa Zrinjevca gdje se ovaj vikend održavao dio programa uličnog festivala Cest id d’ Best. Konkretno, fotografije su sa jazz koncerta. Prijatelj i ja slučajno smo naišli i ostali cijelu večer. Ugodno smješteni, uz pivo komentirali smo kako se čini da smo ovu večer u bilo kojem drugom gradu, sve samo ne u  Zagrebu i kako ovom gradu kronično nedostaje kreativnih načina zabave.  Dobro raspoloženje i energija gotovo se mogla napipati. Valjda nešto sa ljetom pred vratima, odmorom, morem, opuštanjem. Nakon silnih zavrzlama posljednjih nekoliko tjedana ovakva večer bila je više nego dobrodošla.

“Osim toga, u to doba sam ga voljela,

a čovjek je sklon precijeniti vrijednost predmeta koji ljubi.” ( Sedam sestrica, Margaret Drabble)

Novo ruho Branimirove ulice u Zagrebu-rad na postavu Muzeja ulične umjetnosti

“Iskoristi male stvari, jer ćeš se

možda jednoga dana osvrnuti

i uvidjeti da su bile velike. “(Robert Brault)

“Ljubav je lijep cvijet,

al moramo ga tražiti na rubu ponora.” ( Stendhal)

“Svaka je samoća jedinstvena i nije slična nijednoj drugoj, jer ima svoje  razloge postojanja.” ( Francsc Miralles)

“Zahvalimo, jer ako danas nismo naučili mnogo,

Barem smo naučili malo, a ako nismo naučili malo

Barem se nismo razboljeli, a ako smo se razboljeli,

Barem nećemo umrijeti pa zato zahvaljujemo.” (Buda)

Ponovno sam otkrila pjesmu Kao mir, Josipe Lisac i grupe Boa i sad ju ne mogu prestati slušati već par dana. I nabolja je stvar što mi još nije dosadila; to se zove dobra pjesma, kad je jednako dobra i nakon mnogo godina. Slušam, uživam i mislim na jednu dragu osobu i nadolazeće proljeće……..Uspješan tjedan svima!

ulomci iz knjige :

“Jesen je stizala velikim koracima, a s njom i vihori, i mase oblaka, grad je bio prljav i zagađen, mrzovoljan i agresivan kao da se po povratku s godišnjeg odmora ljudi žele osvetiti jakosti velikog mlina koji ih je mlio, koji ih je otrgnuo od osunčanih plaža, čeznutljivih krajolika i blagih obala gorskih potoka”

“Može se biti pisac a da se ne piše, pjesnik bez pjesama. To je stanje, a ne funkcija ni djelatnost, još manje struka. To je habitus, držanje, pogled.”

“Unatoč tome što su nestalni poput blaga mirisa, neopipljivi i neizrecivi poput lakoće zraka ili teksture nekog trenutka, neki osjećaju ostaju utisnuti u sjećanju, trajno i neizbrisivo vezani uz neko mjesto, godišnje doba, osobu.”