Depo vremena
29 Stu 2008 3 Komentara
u Antikviteti Oznake:Antikviteti, Depo vremena
gramofon, 1905.godina
Šetajući Zrinjevcem teško je ne opaziti šarmantnu prodavaonicu koja se izdvaja od ostalih u gradu. Ono što ju čini posebnom su brižljivo i s ljubavlju skupljeni antikviteti. Ušavši u trgovinu odmah se zamjećuje da je i uređenju prostora posvećena pažnja i da se vodilo računa o svakom detalju. Teško se oteti dojmu da niste možda zalutali u neko prošlo vrijeme, vrijeme o kojemu se može samo samo čitati u knjigama.
Predmeti otrgnuti od zaborava, izvučeni iz ormara i prašnjavih kuteva pozivaju da otkrijte jedan zaboravljeni svijet.
Može se tu pronaći vrijedan nakit koji je možda darivan kao zalog ljubavi, fotografski aparat koji je okovječio nečije rođendane i vjenčanja, razglednice s početka prošlog stoljeća. Iza svakog predmeta stoji nečiji život i brojne uspomene. Brzo sam se uvjerila da se nalazim na mjestu gdje je moguće dotaknuti prošlost.
set čaša, Depo vremena
Kako je sve počelo objasnila je simpatična vlasnica Iva Salopek Bogavčić: « Ja sam profesorica povijesti i filozofije. Zbog dugog traženja posla odlučila sam: idem krenuti sama, od početka, radila sam u muzeju, to mi je struka, suprug je kolekcionar. Uvijek sam išla na Britanac, na Mošu ,bila sam okružena takvim predmetima. I tako sam počela otkupljivati predmete od ljudi u Zagrebu«.O tome koliko su stari predmeti odgovorila je :
« Predmeti u dućanu su s kraja 19.stoljeća do 1940.-ih godina. Jedino odjeća može biti novije povijesti. Zanimljivo mi je da predmeti imaju neku priči i izradu……..Predmeti se moraju meni sviđati«.
Za vrijeme ovog razgovora, u trgovinu je ušlo nekoliko ljudi, pomno razgledajući stvari, raspitujući se za poneki komad. Nametnulo se pitanje, koliko ljudi kupuju antikvitete i može li se živjeti od ovog posla.
« To je luksuz, te stvari nisu nužnost! Mi u Hrvatskoj nismo spremni za ovo. To nije posao koji donosi laku i brzu zaradu. S jedne strane nemamo novaca, a s druge trošimo na potrošne stvari, a ne na knjige, na primjer.»
A da u prodavaonicu ne dolaze samo zaljubljenici u starine, potvrdila je i vlasnica:
»Kod mene se oblači Ivana Mazurkijević, glumci često gledaju rekvizite za predstave…..» Tijekom razgovora, zateklo me zapaženje gospođe Salopek o načinu kako ljudi promatraju starine, čak i prilikom kupnje.
«Ljudi se u trenutku kupnje nećkaju jer negativno doživljavaju nošene ili upotrijebljene stavri. To pokazuje malograđanštinu«.
Depo vremena
Među izloženim predmetima moguće je pronaći papirnu građu, poput razglednica sa kraja 19 stoljeća, sa zagrebačkim motivima, svete slike koje datiraju iz 18 i 19 stoljeća, karte i slike dijelova Zagreba ili pak litografiju o životu i vladavini Franza Josepha pod naslovom Viribus unitis. Paprina građa , ali i ostali predmeti su povijesni materijalni izvori i kao takvi mogu biti vrijedan izvor podataka povjesničarima umjetnosti, arhitektima, konzervatorima.
Svi izloženi predmeti su orginali. Gospođa Salopek Bogavčić objasnila je kako otkriva radi li se o orginalima ili replikama: «Koristim se internetom, literaturom razgovaram s kolekcionarima…to su mi izvori da znam je li nešto replika ili ne. Predmeti su moje vlasništvo i ja moram garantirati za njih».
Dok je vlasnica stroljivo odgovarala na sva moja pitanja, pogledom mi je klizio po predmetima, ali uvijek zastajući na glazbenoj grdosiji, gramofonu iz 1905. godine. U jednom trenutku učinilo mi se da me poziva da poslušam što ima reći. Bojim se da sam se nepovratno zaljubila.
uporabni predmeti
