Zima kao da je bila jučer …

lisce

lisce1

dunje

cvijeće

lisce2

Čudan san

magnolija
bijela magnolija
botanicki vrt
botanicki 2
prozor

zašto smo sada toliko daleko?

natpis govori sam za sebe…..

pistacija i jagoda…………………

Zvonimirova ulica, Zagreb

detalj s kave………….

natpis na početku Strossmayerovog šetališta: Volim ovu ulicu

kupanje u fontani

ručak…..

trešnja na poklon…za ljepši dan

apsolutno zaljubljena u hortenzije

ps. na slikama se ne može zabilježiti divan miris lipa koji prožima cijeli grad

67 ljudi koji vole jazz :-)

Samo nekoliko fotografija sa Zrinjevca gdje se ovaj vikend održavao dio programa uličnog festivala Cest id d’ Best. Konkretno, fotografije su sa jazz koncerta. Prijatelj i ja slučajno smo naišli i ostali cijelu večer. Ugodno smješteni, uz pivo komentirali smo kako se čini da smo ovu večer u bilo kojem drugom gradu, sve samo ne u  Zagrebu i kako ovom gradu kronično nedostaje kreativnih načina zabave.  Dobro raspoloženje i energija gotovo se mogla napipati. Valjda nešto sa ljetom pred vratima, odmorom, morem, opuštanjem. Nakon silnih zavrzlama posljednjih nekoliko tjedana ovakva večer bila je više nego dobrodošla.

ti nemaš srce

“Osim toga, u to doba sam ga voljela,

a čovjek je sklon precijeniti vrijednost predmeta koji ljubi.” ( Sedam sestrica, Margaret Drabble)

ponekad se pitam voliš li me?

Novo ruho Branimirove ulice u Zagrebu-rad na postavu Muzeja ulične umjetnosti

ljubav malim slovima

“Iskoristi male stvari, jer ćeš se

možda jednoga dana osvrnuti

i uvidjeti da su bile velike. “(Robert Brault)

“Ljubav je lijep cvijet,

al moramo ga tražiti na rubu ponora.” ( Stendhal)

“Svaka je samoća jedinstvena i nije slična nijednoj drugoj, jer ima svoje  razloge postojanja.” ( Francsc Miralles)

“Zahvalimo, jer ako danas nismo naučili mnogo,

Barem smo naučili malo, a ako nismo naučili malo

Barem se nismo razboljeli, a ako smo se razboljeli,

Barem nećemo umrijeti pa zato zahvaljujemo.” (Buda)

Magija proljeća

Ja sam ti kao mir

Ponovno sam otkrila pjesmu Kao mir, Josipe Lisac i grupe Boa i sad ju ne mogu prestati slušati već par dana. I nabolja je stvar što mi još nije dosadila; to se zove dobra pjesma, kad je jednako dobra i nakon mnogo godina. Slušam, uživam i mislim na jednu dragu osobu i nadolazeće proljeće……..Uspješan tjedan svima!

Moje je ime nečujno

Malo se zadovoljstava može mjeriti s onime kada u moru knjiga u knjižnici, u slučajnom i besciljnom pohodu otkrijemo pravi biser. Knjigu za dušu, knjiga koja se preporučuje drugima, knjiga čiji se odlomci pamte i čiji likovi ostaju s nama još neko vrijeme.  Jedna od takvih je Moje je ime nečujno , autorice Isabelle Jarry.  Priča je to o višestrukim gubicima; smrti supruga, oduzimanju kćeri, životu na ulici i krajnjoj bijedi.  Međutim to je i priča o duboko ukorijenjenoj nadi u ljubav i ljepotu uz koje možemo prebroditi sve životne nesreće.  Isabelle Jarry pripovijeda jednostavno i iskreno a riječi teku tako prirodno da se čini da nikako drugačije nije ni moglo biti. Upravo ta poezija riječi plijeni  pažnju i uvlači nas u jedan drugi svijet. Dirljiva i potresna knjiga vrijedna čitanja.

ulomci iz knjige :

“Jesen je stizala velikim koracima, a s njom i vihori, i mase oblaka, grad je bio prljav i zagađen, mrzovoljan i agresivan kao da se po povratku s godišnjeg odmora ljudi žele osvetiti jakosti velikog mlina koji ih je mlio, koji ih je otrgnuo od osunčanih plaža, čeznutljivih krajolika i blagih obala gorskih potoka”

“Može se biti pisac a da se ne piše, pjesnik bez pjesama. To je stanje, a ne funkcija ni djelatnost, još manje struka. To je habitus, držanje, pogled.”

“Unatoč tome što su nestalni poput blaga mirisa, neopipljivi i neizrecivi poput lakoće zraka ili teksture nekog trenutka, neki osjećaju ostaju utisnuti u sjećanju, trajno i neizbrisivo vezani uz neko mjesto, godišnje doba, osobu.”

Prethodni Stariji Unosi

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.